|
Jest' da je malo bajato, ali danas opet (po jubilarni petrstošurnaesti put) pročitah u novinama nešto u vezi skandala sa podizanjem para od strane članova Republičke izborne komisije – RIK (ako neko ne zna o čemu pričam, nek' se obrati Bibliju za link, ja ga nemam).
Elem, pošto se radi o temi koju već dve nedelje razvlače po novinama, zaključih da je red da malo uključim sive ćelije i pokušam nešto kao da razmišljam. Uff, zgrozih se i od razmišljanja i od mogućih zaključaka.
Dakle, članovi RIK-a su u toku 2008 godine za svoj rad podizali oniliko para koliko ih nije bila sramota. A, bogami, nije ih bila, i to debelo ih nije bila sramota, jer se radi o milionskim iznosima. Per capita.
Kad se digla «dževa» u vezi ovih isplata, dve članice najdemokratskije stranke su odlučile da podnesu ostavke, i to, kako kažu, «iz moralnih razloga», uz napomenu da nisu ništa radile protivzakonito. Ostali članovi čak ni ostavke ne dadoše, kao da se ništa nije desilo.
Ja, kao i svaki glupi pravnik, i u ovome u vezi RIK-a pokušavam da pronađem neku logiku, pa razmišljam i o svim teorijski mogućim aspektima događaja. Najverovatnije ja grešim u tim svojim razmišljanjima, ali kod mene je to išlo ovako:
a.) Ako njihovo delovanje nije ni protivzakonito, ni nemoralno – nisu trebali ni davati ostavke.
b.) Ako je takvo delovanje protivzakonito (samim tim i nemoralno) – trebale bi odgovarati, i to deeebelo..., i
c.) Ako je njihovo delovanje u skladu sa zakonom, ali je nemoralno – OK, dale su ostavke. I sa time se sve završava. I to bi, pod nekim drugim okolnostima, možda i bilo dovoljno, ali ta dva člana RIK-a, koje su učinile nešto što je nemoralno i dalje su ministarka pravde i sudija Vrhovnog suda. Zar je moguće da za ljude na tim mestima više ne tražimo neke moralne kvalitete kao uslov da budu na tim mestima?
I pošto su mene (očigledno pogrešno) učili da bi svako razmišljanje trebalo da se završi sa nekim zaključkom, ja, grešni seoski fiškal, zaključih sledeće:
a.) ili razlog ostavke ipak nije samo «moralne prirode», već nešto drugo (ne može se više «hapati džidža» ovoliko, javio im Babo da tako treba i sl.),
b.) ili smo svi mi (biračko telo) ovce kad gutamo ovakve priče i ovakva opravdanja, koja ćemo, NARAVNO, zaboraviti do sledećih izbora.
Siguran sam da ja grešim u svojim razmišljanjima i zaključcima, jer je nemoguće da Ministarka pravde i sudija Vrhovnog suda ovako nešto rade. Još mi je teže prihvatiti da sam ovca. No, najveći problem mi je što ne mogu da ukapiram gde grešim u svojim razmišljanjima.
Pomagajte!!!
|