Predavanje iz nastavnog predmeta - Juznoslovensko pozoriste i drama
Van.Prof.Srdjan Vukadinovic.dr.sci.
ADU Tuzla

O nastanku teatra ne govorimo kao trenutku nego kao o procesu čovjekova otuđenja. Postoje nekoliko nivoa otuđenja (alienacije) –otuđenost od procesa rada – otuđenje od slobodnog vremena –otuđenje od porodice i zadnji otuđenje od samoga sebe.
KIBUCI, HETERE - KURTIZAME
Antički teatar je prvi org. teatar na tlu Europe, Najveći umovi stare grčke imali su kontakte sa pozorišnim sistemom i ostavili su tragove o pozorišu u svojim djelima. Ti tragovi u filozofskim spisima mogu se smatrati prvim teorijskim radovima iz oblasti teatra.
Platom- u svom djelu DRŽAVA ne nalazi mjesta za pripadnike teatra jer je smatrao da pozorište prikazivanjem svijetlih i tamnih stvari štete građanima njegove idealne države.. Njegova idealna država sastoji se od pjesnika jer u se oni u to vrijeme smatrali ljudima ''iz kojih sam Bog progovara''. On njih su stanovnici tražili odgovore na mnoge probleme. U djelu ITON ili IJON Platon govori o tome da glumac ili RAPSOD mora imati i znanja o književnosti i filozofiji a ne samo iz glumačkog zanata. Ako glumac lije krokodilske suze na sceni on to vidi kao neuvjerljivost u kreaciji lika jer rapsod ne zna zašto to radi jer nije filozofski ušao u suštinu tog lika. No uz taj ne baš fin odnos prema teatru u ''DRŽAVI'' Platon ipak navodi neke teatarske odrednice i fikusira teatarske probleme zahvaljujući kojima smo mi upoznati sa tim.
Aristotel- Platonov učenik imao je drugačije mišljenje. U svom djelu ARS POETIKA razmatra suštinu, smisao, podrijetlo i organizirano djelovanje teatra, on posmatra i analizira teatar kao sistem. Također u ARS POETIKA daje i definiciju TRAGEDIJE – ''tragedija je drama u stihovima u kojoj glavni lik strada jer je vlastitom krivicom došao u sukob sa moralnim zakonima svoje sredine. Druga bitna stvar je pojam KATARZE (oslobođenja) on tvrdi da je cilj drame da izazove katarzu tj. Pročišćenje duše od štetnih afekata putem samilosti i straha.
TEORIKON- je dio gledališta u kojem su sjedili žene i robovi
Rapsod – Flijak – glumac
Protagonist, deustagonist i tritakonist 1.2.3. glumac Antagonist glumac suprotstavljen protagonisti.
Arhont – U grčkoj je bio producent koji čita tekstove i član je žirija koji odlučuje o repertoar, na konkurs se prijavljuju tri tragedije i jedna komedija, onda žiri bira tekst uz sugestije Arhona i biraju se tri djela od tri pisca koji se pokazuju na Dionizijskim svečanostima koje su preteča olimpisjkim igrama i održavale su u martu, januaru i oktobru a ljeti su ljudi radili zimnicu. Kada se djela proberu formira se ekipa koja predvođena mecenom odlaze na njegov ljetnikovac gdje im on obezbjeđuje hranu i smještaj. Ekipu su sačinjavali, glumci, pisac i ostali članovi ansambla koji su sa za vremena rada na predstavi imaju povlašten položaj. Glumili su muškarci.
Teatri_ isključivo za scenska prikazivanja.
Anfiteatar_scenska prikazanja i gladijatori
Odeoni_muzička prikazanja
Terastioni_ne zna se točno njihova namjena
Tragovi antičkog pozorišta na tlu jušnoslavenskog naroda 6 zemalja.
MAKEDONIJA: Skoplje ''Skupi'' staro ime Skoplja, to je teatar.
Ohrid – Lihridos imaju dva
Bitola – taratar Herakla Lignestis
Stob – ''Stoboa'' sve su te teatre Rimljani nadograđivali
kamenom.
CRNA GORA: Pljeva - ''Municipi s…''
Doklea – ''Teatar Dokela''
BiH: nisu pronađeni ostatci, no tu je Vid mjesto blizu Neretve postoji teatar u zapisima jer su seljaci od tog kamena pravili kuće tako da ne postoji u materijalnom smislu nego samo na papiru.
SRBIJA: Sremska Mitrovica – ''Sirmium'' Anfiteatar i Hipodrom
''Gauzirgrad''
HRVATSKA: Solin – Kolonija Julija Salona imamo Anfiteatrar i Teatar, Anfiteatar očuvan taetar razvaljen.
Vis – Isa
Zadar – Jadera teatar i anfiteatar
Knin – Teatar
Trogir – Anfiteatra
Puli – Anfiteatar
SLOVENIJA: ''Emona'' Staro ime Ljubljane i tamo postoji antički taeatarnu na tom mjestu je muzej grada Ljubljane.
Srednji vijeka – Od 6. do 13. vijeka u njemu je napravljen potpuni otklon od antike a u humaniznu se ponovno vračaju antički autori.
Postoje tri oblika liturgijske drame:
PASIONSKE – su drame koje su tematski vezane za Kristovo stradavanje i zvale su se Pasije. Imamo nekoliko značajnih djela ''Plač Marije Gospodnje'', ''Razgovor Bogorodice sa križem'', te drame su sa Hvara na kojem je napravljeno prvo pozorište.
FORMA REPREZENTACIONE – te drame pokazuju muku i živote drugih svetaca ''Uskrsnuće'', ''Muke spasitelja našega'', ''Muke sv. Lovrenca mučenika'', i te drame su sa Hvara no pošto se u to vrijeme bilo sramota baviti teatrom tako da tekstovi nisu potpisivani no ovi se pripisuju Petru Hektoroviću.
DRAME SA ESHATOLOŠKOM SADRŽINOM su drame o kraju i propasti svijeta kao kazni za nevjerovanje u Boga. Za njih je karakteristično prisustvo lirskog momenta i bile su inspiracija pastoralama. Kršćanska liturgija je osnova za stvaranje liturgijske drame. LITURGIJA je sakralna radnja upriličena Bogu i ljudima. Te drame nastaju TREPIRANJEM tj. Ubacivanjem dramskog teksta u službeni liturgijski tekst. Sve to je bilo pisano na latinskom jeziku.
U Španjolskoj se liturgijska drama naziva ''AUTOSAKRAMENTAL'' ili ''AUTODAFE''.
U Italiji ''REPREENTETAZIONE'' ili ''SAKRAREPREZENTAZIONE'' ili ''LAVDADELICIONE''
Scena u srednjem vijeku:
Imamo 4 oblika Mansonske scene:
1. LINEARNA – kocke su u jednoj liniji a publika se pokreće
2. KRUŽNA SCENA – izvan grada publika ide po nasipu a glumci igraju ispod nasipa.
3. DISPERZIVNA SCENA – kada se predstava igra u nekoliko djelova grada, npr, ispred crkve, pa u parku a na trgu..
4. PROCESIVNI ARANŽNAM – predstava se igra na kočiji koja ide kroz grad.
Misterija je svaka drama koja se u srednjem vijeku igrala izvan crkve.
Dubravka je prva svjetovna drama. Dundo Maroe je najizvođenije drama, pisana je ne starodubrovačkom jeziku i napisao ju je Marin Držić.


Grčko pozorište
odvijala se predstava pod vedrim nebom na danjem svjetlu
Atensko kazalište moglo primiti oko 17.000 gledatelja
o orhastra (orkestra) – između pozornice i gledališta, gdje je kor plesao i pjevao, s Dionizijevim žrtvenikom timela
o skena (scena) – prostorija za preoblačo enje
o proskenion (proscenij) – kolonada s dorskim stupovima (između kojih se stavljale slike)
o theatron (gledalište) – stepenište na kojem su sjedili gledatelji (u počo . od drveta, a kasnije od kamena), u obliku koncentričo nih polukrugova
o parodoi (ulazi) – desno ulaz sa sela, lijevo ulaz iz grada ili luke

Vitruvije i Poluks kažu da se kazališna građevina sastoji od:
koilon – napravljen od koncentričnog stubišta polukružnog oblika
orhastra – prostor s timelom u sredini
parodoi – ulazi za kor i glumce, 2 na mežama stubišta te D i Lj
proskenion – pozornica
skena – kamena građevina koja kasnije služi kao dekorativna pozadina
4. Repertoar antičkog pozorišta
GRČKA DRAMA

šest bitnih počela tragedije:
mit (iz kojeg se crpi gradivo)
karakteri (dosljedni)
misao (izražena riječima)
govor
scenska predstava
glazbena skladba
djelovi tragedije:
prolog
parodos (uvodna pjesma kora uz ritam plesa)
epizode (činovi odjeljeni stasimonima)
stasimoni (pjesme kora)
eksodos (izlazna pjesma)
tri jedinstva:
a) jedinstvo radnje (jedan događaj koji ima počb) etak, središte i kraj)
c) jedinstvo vremena (u granici jedne sunčd) eve ophodnje)
e) jedinstvo mjesta (mora se pridržavati prostornih granica scene)
nijedna se katastrofa ne događa pred očima gledatelja već se o njoj samo govori (Horacije u Rimu unio u 'Ars poetica')

SATIRSKA DRAMA
vrsta veličanstvene farse s mitskim sadržajem (Euripidov 'Kiklop')
četvrti dio trilogije (čini tetralogiju)
njezin duh bio jako smiješan

KOMEDIJA
o smiješan sadržaj crpen iz suvremenoga života (čo ak prava imena i fizionomija)
o na polovici parabaza – posebna pjesma koju pjevaju koreuti
o nova komedija – bez kora
o stara komedija – čo etiri glumca

MIM
vrsta farse nastala iz scenskih svečanosti = prosta scenska šala, u početku improvizirana

KAZALIŠNA NATJECANJA I PUBLIKA
glumci – cehovi, škole, putujuće družine, štovani i cijenjeni
arhont eponim – producent (skupljao novce) i odabirao korega (organizator kora)
tri dramatičara sudjelovala u tragičkom, a petorica u komičkom natjecanju
u Ateni se predstave davale jedamput godišnje
desetorica ždrijebom izvučenih gledalaca = žiri → pobjednik primao lovorov vijenac i mjedeni tronožac
theorikon – Periklov fond da država novcem nadoknadi cijenu za siromašne
Sokrat osjeća prezir prema kazalištu, Platon predlaže da se zabrani, Aristotel smatra da je kazalište temelj ljudskog odgoja
. MISTERIJI

# Osnovna dramska forma srednjovjekovnog pozorišta. Pučka drama na narodnom jeziku, održava se na trgu. Znači izlazak iz crkve na ulicu, jer je nastala iz liturgijske drame koja se prvobitno odžavala u crkvi i to na latinskom jeziku. Dolazi kao osvježenje nakon litrugijske drame. Srednji vijek dobiva i drugi centar moći. Teatarska forma napušta sveti prostor i počinje se igrati na ulici. Forma ima svoju logiku. Predemet: poznate i zanimljive sadržine iz života Isusa Krista, bogorodice, svetaca kao i iz novije crkvene prošlosti, prikazivanje scena iz svetog pisma. Nešto kao biblia pauperum.
#1398. god. izveden je prvi misterij. Dvije bitne scene su raj i pakao, one se ne mijenjaju dok je prostor zemlja promjenjiv. Sadržaj predstava su činili biblijski motivi, te su prvi glumci klerici i obični organizatori predstava. Karakteristika pozornice je simultano ustrojstvo pozornice. Cijeli svijet se razmatra. Scenografski elementi. Tekst u misterijama je velik (do 65.000 stihova) i ponizno se izgovara. Uloge su dodjeljivane po rangu. Centralna je pozornica. Misteriji su pisani anonimno. Teme su životi svetaca, vite i legende. Logika je u učenju o Isusu Kristu.
. PASTORALA = DRŽIĆEVA «TIRENA»
# Autor idila (Hesoid, Vergilije) u 16. st. nastavljač tradicije idile je pastorala. Raj je zasnovan na prirodi. Thomas Mor (početkom 16. vj.) – knjiga «Utopija» (utopija=ne mjesto; uhronija = ne vrijeme) – pastorala o zlatnom vijeku. – horonotop!!!
#Postoje 2 tipa dramskog sižea: 1. u antici je elipsa kao metafora ove vrste drame sa 2 centra; 2. u srednjem vijeku metafora je krug = sve se mejri u odnosu na 1 centar. Pastorala pripada 1. tipu dramskog sižea («Tirena»)
Tirena VOLI b VOLI c VOLI d VOLI Tirenu
Imamo likove koji zatvaraju krug. Nema ontološke razlike između likova. Likovi su svedeni na jednu funkciju – da se zaljube ili da se neko zaljubi u njih. U pastorali je bitan samo mehanizam. Ono što povezuje dva pojma utopije i uhronije jeste da u pastorali nema vremena – vječno je proljeće. Bića mogu biti: vile, pastiri, satiri, itd. i svi oni komuniciraju preko ljubavi. Jako važna osobina likova je sjećanje koje podrazumjeva identitet. Likovi pastorale nemaju sjećanja, pa ni identiteta. Jedan od važnih toposa kroz srednji vijek jeste 'mladi starac' (kod Kurciusa). U Tireni se starac zaljubljuje kao i običan mladić. Odnos Tirene i Kupida koji su isti. U antici smo imali dva centra, te se napetost riješavala tragičnim stradanjem heroja, bogovi su riješavali, i sl. – te razlika ostaje. Ovdje se dva centra spajaju, iako se isprva čine različitim. Za pastoralu je karakteristična simetrija. Isti broj likova muških i ženskih da bi se na kraju sretno završila. Tu ljubav postaje koncept. Kao i priroda. To je ili kič ili ideološko bjekstvo. Zaplet se svodi na paralelizam među likovima. Likovi se na početku razlikuju, a kasnije ljubav proždire čitav princip svijeta. Funkcija u odnosu na siže je jedna i Tirene i Kupida. Tirena svojom pojavom izaziva da se svi koji je vide zaljube, a Kupid da svi koji neće da se zaljube on gađa strijelom ljubavi.
Tirena se ostvaruje na tri plana: dokumentarnom, realističkom i fantastičnom. Drama je prividno eliptično konstruisana jer dva centra Tirena i Kupid na kraju postaju jedan centar (stapaju se).
Srednjovjekovna drama
U antici je jedan kosmos. Svijet je ujedinjen u učenju o Isusu u srednjem vijeku. Bog je svima dao mjesto u horizontali. Po analogiji kralj u društvu je kao Sunce među zvijezdama. Poremećaj jednog elementa znači poremećaj strukture. Nema besmislene smrti, događaja, sve je u vezi sa nekim poremećajem u strukturi. Čovjek je zaštićen.
# Pozorište ne može postojati bez dva centra.
#Pravolinijska slika vremena podrazumjeva slijed vremena od 'nulte' tačke do prve, druge, treće,....Dobivamo oblik sižea u kojem se dramska napetost gradi na planu vremena,a ne prostora. Više iščekivanje, a ne suočavanje.
#Dramske forme: moraliteti, misterije, mirakuli, liturgijska drama, farsa, ...