Nakon poprilične pauze, evo, poštovane dame i gospodo, još jedne intrigantne vesti koja se odnosi na izuzetno zanimljiva aktuelna zbivanja u SAD. Smatrajući da bi, saobrazno njegovom sadržaju, bilo uputnije da se tematske stavke koncentrišu u jednom tematskom nizu, smatram da mu slobodno možemo obezbediti mesto ovde. Elem, evo i najnovijih vesti:
MRZIMO SJEDINJENE DRŽAVE – SECESIONISTIČKI MITING U OSTINUDugotrajno nezadovoljstvo očitom degradacijom ekonomskog i socijalnog statusa mnogih građana SAD, a naročito onih u konzervativnije nastrojenim, tradicionalistički orijentisanim saveznim državama poput Teksasa, kulminiralo je u petak, 29. VIII 2009. protestnim skupom u Ostinu, prestonici američke savezne države Teksas, na kojem je masa ljudi dala oduška svome nezadovoljstvu artikulacijom donedavno gotovo nezamislivog zahteva –
Suverenitet ili Secesija.
Održan pod geslom „Mrzimo SAD”, skup upriličen od strane službeno registrovanog i Ustavom garantovano legalnog
Teksaškog nacionalističkog pokreta je uspeo da okupi masu nezadovoljnika ispred Guvernerske palate. Premda je bilo zapaženo odsustvo do nedavno najglasnijih promotera secesije Teksasa, npr. aktuelnog guvernera
Rika Perija, koji je u aprilu ove godine reporterima američkih medija na protestnoj čajanki organizovanoj povodom nacionalnog
Poreskog Dana (skupu koji je namerno nazvan tako po legendarnom protestnom skupu u Bostonu, poznatom kao „Bostonska čajanka”, održanom 16. decembra 1773, koji je predstavljao inicijalni akt secesije američkih kolonija od Britanije) rekao da, premda trenutno ne postoje razlozi za secesiju iz Unije, niko ne zna šta se može izroditi ukoliko Vašington nastavi da se „izruguje američkom narodu”, skup je okupio čitav niz drugih aktivnih teksaških političkih poslenika.
Organizatori su nastojalii da guverneru Periju uruče peticiju, kojom zahtevaju da predstavnici Teksasa „
smesta krenu u restauraciju punog i neoslabljenog suvereniteta Teksasa, doslovno se držeći reči 10. amandmana američkog Ustava, ili da smesta krenu u punu secesiju iz Sjedinjenih Američkih Država.”
Danijel Miler, lider teksaškog secesionističkog pokreta, u svom obraćanju prisutnima je, držeći pri tome u ruci teksašku zastavu, ispred zgrade lokalnog Kongresa rekao: „
želim da me (oni unutra)
čuju glasno i jasno – vreme im je da uzmu u ruke tu zastavu i preuzmu vođstvo, a ako to ne žele, ako ne žele da je uzmu i pronesu je visoko, onda ćemo mi to učiniti.”
Među učesnicima skupa istaknuti aktivisti su bili
Lari Kilgor, hrišćanski propovednik i negdašnji kandidat za guvernera Teksasa koji je zagovarao egzekuciju homoseksualaca,
Debra Medina, takođe pretendent na položaj guvernera i članica krila Republikanske partije koje podržava Rona Pola, kao i
Melisa Pehl-Hil, članica dobrovoljačke građanske komisije za ispitivanje legalne podobnosti Baraka Huseina Obame za položaj predsednika SAD (komisija ispituje da li je g. Obama zaista i rođen na teritoriji SAD, budući da po Ustavu SAD predsednik te države može biti isključivo ono lice koje ispunjava navedeni uslov).
Najekstremniji izraz nezadovoljstva sadašnjim tretmanom građana SAD od strane federalne administracije izrazio je g.
Kilgor, koji je, pokazujući na zastavu SAD istaknutu na jarbolu Kongresa rekao „
Mrzim tu zastavu gore. Mrzim vladu SAD. Onapredstavlja zlu, korumpiranu vladu. Ona mora da ide. Suverenitet nije dovoljan. Secesija je ono što nam treba!”
Skup je bio završen pevanjem tradicicionalnih teksaških borbenih pesama i pronošenjem zastava Konfederacije iz doba američkog građanskog rata.
Originalnu storiju, poštovane dame i gospodo, možete naći ovde:
http://www.alternet.org/politics/142340 ... l_/?page=1
Za dalje samostalno istraživanje ove teme možete koristiti inspirativne muzičke natuknice locirane na ovim mestima:
http://www.youtube.com/watch?v=AdmjbxMs7hghttp://www.youtube.com/watch?v=YAfHigPsC_sŽelim Vam prijatno dalje istraživanje!
